U istorijskom Govoru o stanju nacije iz 1964. godine, predsednik Lindon Džonson je objavio "Rat protiv siromšatva", želeći da pronađe način da značajno promeni živote onih koje je američki san ostavio na cedilu. Verovao je da Amerika ima mogućnosti da pobegne iz ekonomske oskudice i poslužio se vojnom retorikom kako bi skupio što više ljudi oko ovog plana. Centralna Apalačija bila je prvi cilj ove inicijative. Ova regija obuhvata celu zapadnu i delove jugozapadne Virdžinije, istočni Tenesi i Kentaki, jugositočni deo Ohaja, i zapad Severne Karoline - veliko parče zemlje koje se proteže sve do Apalači planina.
Reklame
Mnoštvo novinara se spustilo u ovu regiju kako bi se suočili sa "Ratom protiv siromaštva". Opisali su ovaj deo zemlje kao neprikladano mesto za život i takav stav je progonio stanovnike ove oblasti od tada. Odgovorni za to su verovatno imali najbolje namere, ali su ipak doprineli stvaranju nekih ne baš fer stereotipa o ruralnoj grupi ljudi koji su se već osećali odbačeno od prava na američki san.Pedeset godina kasnije, većina programa koji su pokrenuti kako bi se smanjilo siromaštvo, okončani su ili umanjeni zbog nedostatka sredstava.Fotografisala sam u ovoj oblasti pet godina. Prošlog leta sam sarađivala sa VICE ekipom i lokalnim novinarima Žulijet Eskorijom, Ketrin Mur i Džejkobom Knebom da bismo ispričali priču koja nudi složeno i slojevito objašnjenje o tome kako centralna Apalačija izgleda pedeset godina nakon što je postala razglednica siromaštva.Usredsredili smo se na posledice propadanja industrije uglja, probleme u zdravstvenom sistemu, borbu protiv uništavanja planina zbog rudarskih eksploatacija, epidemiju droge i istoriju i značenje termina rednek i hilbili.Nisam želela da uradim fotografije priča koje bi osnažile viđenje medija o Apalačiji kao siromašnom regionu. Takođe ne mislim da je korisno ignorisati siromaštvo, i selektivno pokazivati pozitivne strane. Obe strategije ne pokazuju kompleksnost življenja u bilo kom regionu. Ako želimo da nateramo medije da demisitfikuju stereotipe, a predstave kulturu, tumače sećanja i istoriju, svi zajedno moramo priznati da ovakve priče ne nude pravi pogled. Centralna Apalačija je previše prostrana i složena za to.
Reklame
Uprkos prethodnim neuspesima portretisanja mesta, postoji neka vrednost u izveštavanju koje istražuje kako to izgleda kada ta politika ne funkcioniše. Korisno je videti i saznati koliko se neke marginalizovane zajednice bore. Važno je podsetiti se da su postojala vremena kada je predsednik mislio da može da iskoreni siromaštvo u Sjedninjenim Američkim Državama. Novi izbori su na pomolu, a novoizabranom predsedniku će biti važno da zna šta se zaista dešava u pojedinim delovima Amerike. Važno je predstaviti kakav je život u Apalačiji, i kakav će uticaj te predstave imati na one ljude koji tu žive.
Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu