Ljudi, fotografije i priče grčke finansijske krize
Žena prodaje grčke zastave na demonstracijama. Solun. Januar, 2018.

FYI.

This story is over 5 years old.

Grčka

Ljudi, fotografije i priče grčke finansijske krize

Grčka vlada tvrdi da je gotovo sa merama štednje. Ali da li će se išta zaista promeniti?

Ovaj članak se prvobitno pojavio na VICE Greece.

Prošle nedelje, u svom prvom govoru otkako je njegova zemlja oslobođena obaveza dugovanja, grčki premijer Aleksis Cipras je stao na binu Međunarodnog sajma u Solunu (TIF) da bi objavio kraj mera štednje.

Proteklih osam godina, Grčka je prolazila kroz do tada neprevaziđeni period ekonomske krize. Kada je zemlja 2011. godina grcala u dugovima, MMF, Evropska komisija i Evropska centralna banka su joj ponudili pomoć, ali smo pod uslovom da Grčka usvoji seriju strogih mera štednje – smanjenje penzija, otpuštanje radnika u javnom sektoru – u zamenu za četiri paketa otpisa duga u vrednosti od više milijardi evra.

Reklame

Grčka vlada je pristala na ove mere, ali onda su siromaštvo i nejednakost buknuli, što je raspalilo stotine nasilnih demonstracija, kao i uspon ekstremne desnice, i smene sedam različitih premijera.

I dalje nije jasno šta će kraj mera štednje zapravo značiti za ovu zemlju. Većina Grka je ubeđeno da se ništa neće promeniti i da zemlja i dalje ide u pogrešnom smeru. Dok nesigurnost raste, odlučili smo da se na kratko osvrnemo na ljude, priče i trenutke koji su definisali grčku ekonomsku krizu.

Početak

2009. smo prvi put saznali da su troškovi zaduživanja Grčke buknuli do tačke u kojoj je nacionalni dug postao neodrživ. Na svetskom ekonomskom forumu u Davosu 2010, premijer Jorgos Papandreu je stavljen pod izuzetan pritisak da nešto preduzme. Tri meseca kasnije, 23. aprila, Papandreu je objavio aktivaciju Evropskog mehanizma podrške – sistema sanacije koji su obezbedili Međunarodni monetarni fond (MMF), Evropska komisija i Evropska centralna banka.

Devet dana kasnije, uvedene su prve mere štednje. Između ostalog, ukinuti su bonusi u javnom sektoru, a minimalna zarada i penzije su smanjeni. Tri dana nakon toga, jedne od najvećih demonstracija još od pada vojne hunte su organizovane u Atini. Demonstranti su bacili Molotovljev koktel na filijalu banke Marfin, i ubili tri zaposlena.

Veliki mehur

Napuštena kuća u Solunu. Januar 2017.

U Solunu, na stotine nedovršenih stanova i stambenih kompleksa su oronuli. Kako se kriza pogoršavala, odustalo se od izgradnje mnogih, kao i odizgradnje puteva i opštinskih akva-centara. Procenjeno je da je od 2010. 180.000 imanja napušteno, kao rezultat pucanja građevinskog mehura od sapunice u ovoj zemlji.

Reklame

Brojke

Štand za organizovanu distribuciju hrane u Solunu. April 2014.

2010, distribucija besplatne hrane na trgovima i u parkovima je skoro preko noći postala norma, i to ne samo za beskućnike. Srednja klasa je doživela nenadoknadivu štetu. Tokom osam godina, grčka ekonomija se smanjila za 25 procenata, dok je bruto nacionalni dohodak opao sa 240 na 186 milijardi.

Primanja su opala za 29 procenata – sa 104 milijarde 2009, na 73 milijarde 2018. Troškovi budžeta su opali sa 71 milijarde na 55 milijardi, što grubo gledano iznosi 16 milijardi godišnje, kroz smanjenje plata i penzija, i ukidanje 120 hiljada radnih mesta u javnom sektoru.

Dugoročni efekti

Solun, april 2018.

Procenjuje se da je tokom krize došlo do 3000 samoubistava i pokušaja samoubistva. Prema najskorijim zvaničnim podacima Grčkog statističkog zavoda (ELSTAT), tokom 2015. je zabeleženo 529 slučaja samoubistva, u poređenju sa 377 tokom 2010. U aprilu 2012, penzioner Demetris Kristulas je sebi oduzeo život na Trgu Sintagma. "Ovo nije samoubistvo, već ubistvo," pisalo je u njegovoj oproštajnoj poruci.

Beskućnici

Beskućnik spava na solunskoj stanici. Januar 2017.

Solunsko prihvatilište za beskućnike u ulici Monastiriju je otvoreno u maju 2014. Uz pomoć brojnog tima socijalnih radnika, njegov cilj je da se ljudima pomogne da se reintegrišu u društvo, tako što će im biti nuđeni saveti po širokom nizu pitanja – od prilika za zaposlenje i pravnih pitanja, do popunjavanja jednostavnih formulara ili zakazivanja lekarskih pregleda. Ljudi u centru mogu da se tuširaju i koriste mašine za veš, kao i da dobiju osnovnu zdravstvenu negu. Od svog osnivanja, centar je pružio utočište hiljadama ljudi.

Reklame

Grčka kriza u fotografijama

Nedaleko odatle, u blizini solunske železničke stanice, na stotine ljudi svakodnevno strpljivo čeka u redu, pola sata pre nego što se kuhinja za supe Agion Panton otvori u 11.

"398 ljudi je registrovano u crkvenoj narodnoj kuhinji, ali imamo barem 50 do stotinu neregistrovanih ljudi koji svakodnevno dolaze, i koje nekako moramo da zbrinemo," kaže Vaso Kalamboki, jedan od organizatora kuhinje. Kuhinja Agion Panton je otvorena već 40 godina. TOkom te četiri decenije uglavnom se brinula o ranjivim grupama – imigrantima, narkomanima. Danas, kaže mi Kalamboki, red je pun bankrotiranih preduzetnika i bivših bankara.

Evangelos Venizelos

Evangelos Venizelos. Septembar, 2011

Evangelos Venizelos, ministar finansija od 2011. do 2012, potpisao je sporazume kojima su uvedene mere štednje, kao što je uvođene jedinstvene takse na imovinu (ENFIA), i takođe predložio smanjenje javnog duga privatnih lica.

Korupcija

Solun, februar 2013.

Portret bivšeg gradonačelnika Vasilisa Papajorgopulosa visi naopako pored portreta njegovih prethodnika, na zidu gradske skupštine Soluna. U februaru 2013, Papajorgopulos je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog svog udela u proneveri 18 miliona evra iz opštinskih fondova. Ova presuda je bila jedan od naistaknutijih slučajeva korupcije tokom krize. Apelacioni sud mu je kasnije smanjio kaznu na 12 godina zatvora. Pušten je u leto 2015, iz zdravstvenih razloga.

Zlatna zora

Solun, jun 2015.

Ova neonacistička organizacija nije bila ništa novo za grčko društvo, ali je iskoristila socijalnu i političku nestabilnost za sticanje novih pristalica – pa čak osvojila i mesto u parlamentu, na dvostrukim izborima 2012. To je samo ohrabrilo ekstremne desničarske grupe, sa njihovim kampanjama nasilja protiv manjina, naročito migranata, što se poslednjih godina samo pogoršalo.

Reklame

11,045 protesta

Demonstranti farbaju zidove Privredne komore. Solun, maj 2017.

Samo tokom prvih šest godina krize, u Atini je održano ukupno 11045 protesta, uglavnom protiv mera štednje.

Levica na vlasti

Pristalice SIRIZE. Solun, maj 2015.

Par dana pre kraja 2014, premijer Antonis Samaras je proglasio održavanje hitnih izbora, koje su bili planirani za 25. januar 2015. Levičarski nastrojena partija SIRIZA, predvođena Aleksisom Ciprasom, dobila je najveći broj glasova. Ali zbog toga što nije bio u stanju da formira većinu u parlamentu, Cipras je formirao koalicionu vladu sa Nezavisnim Grcima (ANEL) Panosa Kamenosa. Konzervativne grupe su od samog početka mrzele savez SIRIZA-ANEL, delom zbog toga što je njihova vlada bila voljna da odstupi od tradicije, na primer, tako što je od poslanika tražila da daju građansku, a ne versku zakletvu.

Referendum

Solun, jul 2015.

28. juna 2015, nakon šest meseci pregovora, Aleksis Cipras je proglasio referendum, da bi se odlučilo da li će Grčka prihvatiti poslednje uslove za sanaciju dugova, predložene nekoliko dana ranije.

Referendum – prvi u savremenom grčkoj istoriji na kome se odlučivalo o finansijskim pitanjima – održan je 5. jula, u ekstremno polarizovanoj klimi. Uslovi su bili odbijeni, sa 61 posto onih koji su glasali protiv novih mera.

Vlada SIRIZE je na kraju nekoliko nedelja kasnije postigla sporazum sa svojim poveriocima, u obliku trećeg memoranduma. Ovo je postepeno dovelo do raspada partije SIRIZA. Ukupno 25 pobunjenih poslanika, predvođenih Panagiotisom Lafazanisom se odvojilo i osnovalo Partiju narodnog jedinstva. Još jedni opšti izbori su održani u septembru 2015, na kojima je SIRIZA ponovo pobedila, i napravila još jednu koalicionu vladu sa ANEL-om.

Reklame

Kontrola kapitala

Solun, jun 2015.

Tokom perioda održavanja referenduma, plašeći se propasti banaka, vlada je uvela mere ograničenja podizanja gotovine iz banaka, dozvoljavajući podizanje samo 60 evra dnevno. Tokom panike koja je usledila, ispred banaka su se formirali beskonačni redovi, a službenici banaka su tražili policijsku pratnju samo da bi izašli iz zgrada.

Naslađivanje nemačkih fudbalskih navijača

Navijači FK Šalke. Solun, februar 2017.

U februaru 2017, oko 1500 navijača Šalkea iz Nemačke je doputovalo u Solun da gleda utakmicu svog kluba protiv lokalnog PAOK-a u Ligi Evrope. Utakmica se završila bolno po domaću ekipu, koja je izgubila sa 3-0. Međutim, jednako bolno je bilo i to što su navijači Šalkea svaki gol proslavljali mahanjem novčanicama od 50 evra u pravcu grčkih navijača.

Beskonačne mere štednje

Solun, avgust 2016.

Posle svega ovoga, da li su mere štednje zaista ukinute? Po prošlonedeljnoj anketi koju je organizovala Opšta konfederacija grčkih radnika (GSEE), 89 posto ispitanih veruje da će se mere štednje nastaviti, kao rezultat postojećih sporazuma.

Međutim, iako 67 posto ljudi misli da Grčka ide u pogrešnom pravcu, ostaje malo mesta i za optimizam: 27 procenata stanovništva misli da smo na pravom putu – što je skok od pet posto u odnosu na prošlu godinu.