Statua Herkulesa
Foto:Marie-Lan Nguyen and Naples National Archaeological Museum via Wikimedia Commons
18+

Zašto su male kite ponovo u modi?

"Idealna veličina penisa" se povećavala i smanjivala kroz istoriju.
Mark Hay
pisao Mark Hay

Moderni zapadni svet je opčinjen velikim, debelim kitama. Nezavisno od pornografskih standarda, glorifikacije u pop kulturi, više istraživanjaje zaista pokazalo da prosečna žena više voli veliku kitu, od one koja je prosečne veličine.

(Treba reći da je jako malo istraživanja o veličini penisa kojoj preferiraju muškarci koji imaju seks sa muškarcima). Ideja veće kite koja ima veću vrednost toliko je ukorenjena da je nekoliko evolucionih biologa čak pokušalo da pronađe dublji razlog za to. Taj snažni osećaj da se muškarac vrednuje dužinom i obimom kite, tera previše muškaraca, koji u proseku imaju penise od 10-12 cm, da se osećaju neprimereno neadekvatno. Te muške muke svakako pomažu rastu industrije sumnjivih nadogradnji penisa i eksperimentalne hirurgije.

Reklame

Zato je možda šokantno saznanje da su se stari Grci, najizraženiji tvordi zapadnih kulturnih i estetskih vrednosti, gnušali velikih kita. "U starogrčkoj kulturi se vrednovao pravilan ili lep penis“, kaže Džon Klark, istraživač drevne erotske umetnosti. "Čovek sa vrlo velikim genitalijama, posebno muškim genitalijama, smatra se grotesknim, smešnim." Ova sklonost sitnim penisima seže bar do osmog veka pre nove ere, što se vidi i na statui ove ere, primetio je Timoti MekNiven, vanredni profesor na Državnom univerzitetu Ohajo, koji je proučavao antičke prikaze penisa, koji se nastavio i kroz većinu klasične grčke umetnosti i literature.

Prema Klarku ova sklonost se donekle odnosila i do hrišćanske ere i proširila se izvan grčkog srca, zakačivši veći deo zapadne istorije i kulture. Sve ovo donosi pitanje, zašto su stari Grci i drugi toliko cenili male kite i kada i kako je tačno nastala moderna kulturna veličinja mnogo većih penisa.

Moguće je, kaže istoričarka Elen Oredson da su Grci vrednovali estetiku manjih penisa zato što je umetnicima važan balans, "ništa ne sme biti preveliko, i van balansa".

Slične potrage za ravnotežom mogu da objasne i smanjene ili povećane anatomske karakteristike, uključujući kite, i u drugim kulturama i tradicijama. Takođe je moguće, primetio je MekNiven, da su Grci možda odražavali kulturno usađenu i prihvatljivu erotizaciju mladića u svim slikama idealnih muških tela. „Nerazvijene genitalije se poklapaju sa nedostatkom dlake na telu, ćelavošću, itd., U razvoju idealnog tipa tela, čak i za odrasle“, rekao je on. Međutim, opšte prihvaćena interpretacija, s kojom se slaže svaki istoričar umetnosti koji je govorio za ovaj članak, jeste da su stari Grci mali penis videli kao znak skromnosti, racionalnosti i samokontrole, što su oni cenili, i veliki penis kao znak idiotske, animalističke požude - potpunog nedostatka uzdržanosti.

Reklame

Nije poznato da li su Grci bili jedinstveni u svom vremenu ili mestu u pogledu preferencija prema penisu. Jedan poznati egipatski papirus, satirično prikazuje ružne muškarce sa dugim i suženim penisima, verovatno sugeriršući sličan osećaj zabave u onom koji nas danas može zadiviti, ali to je izolovana slika. Uglavnom, istakao je McNiven, susedne kulture nisu pokazale toliko kože u svojoj umetnosti ili govorile o svojim konceptima idealnog tela u preživelim tekstovima.

Rimljani, čije su elite u svojoj umetnosti crpile grčku kulturu, nastavili su da izrađuju statue umanjenih kita. Kao i Grci, mislili su da su džinovski penisi smešni.

Srednjovekovni umetnici su takođe povremeno koristili velike kurčeve da prikažu zlo ili krivoverstvo ili, smatraju neki naučnici, da izazovu smeh. U doba renesanse i neoklasike umetnosti, rekao je Oredsson, i dalje se pojavljuju skulpture skromne mere grčkog stila. I, dodao je klasicista Kirk Ormand, još uvek je moguće pronaći sojeve tog drevnog verovanja u impulsivne i apsurdne požude povezane sa velikim penisom u modernoj kulturi, čak i ako se mali penisi ne pojavljuju u našoj umetnosti često. (Setite se ismejavanja ljudi zbog veličine njihovih kita, ali i na rasističke poglede na crne ljude, i stereotipa o njima kao obdarenim, divljim i požudnim ljudima). Pa kada su onda velike kite prešle put od predmeta grotesknog humora i radoznalosti, do ideoliziranja, požude i divljenja? Istoričari umetnosti i kulturni kritičari bacili su se na sve vrste spekulacija, od renesanse sa svojim izričito erotskim gravurama, poput ranog šesnaestog veka I Modi, do modernog doba i svega većeg, sve boljeg etosa naše hardcore pornografije. Verovatno nije bilo jednog, definitivnog preokreta jer su naše predstave o veličini penisa uvek bile fluidne i višestruke. Kao što je Džofev Slejd, istoričar kulturnih prikaza seksualnosti, naglasio, penisi su često obdareni umetnošću i mitom, osećajem moći; oni deluju kao simboli potencije, plodnosti i snage. Čak i kad su malo smešni, često još uvek zadržavaju taj osećaj primamljive sile. "Čak i u grčkom svetu," dodao je Ormand, "postoje slučajevi i situacije kada velika kita može imati pozitivne konotacije." Ali ni jedna kultura nije toliko zaljubljena u male kite kao stari Grci kažu stručnjaci sa kojima sam razgovarao, dok su penisi redovno uveličavani u kulturama i radovima poput japanskih otisaka Shunga, statua plodnosti Kongoa, i posuda peruanskog Mochea. Rimljani i druge zapadnjačke kulture samo su trčale sa grčkom skulpturom. Oborene kite u tandemu sa hrišćanskim konzervativizmom. Rimljani, strasni sledbenici Grka na mnogo načina, smejali su se Priapusu i rezbarili su male kubure na njihovim statuama, istovremeno praveći statue sa ogromnim erekcijama kao znak muškosti. David M. Friedman je u svojoj knjizi o kulturnoj istoriji penisa A Mind of Its Own primetio da su rimski generali ponekad promovisali vojnike u zavisnosti od veličine svojih genitalija. Privatno su neki Rimljani očigledno videli seksualnu privlačnost sjajnog penisa: "Postoje neke indicije da su u Rimu muške prostitutke bile cenjenije ukoliko su imale veće kite."

Ideja idealnog i kulturološki prihvaćenog penisa je uvek bila kompleksna. Ono štotrenutno okupira javni prostor najviše je oduvek uticalo na to čime su ljudi fascinirani. Zato se ta percepcija kite menjala kroz istoriju".

Sve u svemu, nema pravog razloga da se previše bavite i brinete o veličini kita, U pitanju su prolazni kulturološki momenti u vremenu. Nekad bi vaša kita bila ismevana, a nekad obožavana. I danas je tako.

Ovaj tekst je prvobitno objavljen na VICE US.