Kada sam se prvi put zaposlila na super-jahti kao kuvarica, bila sam spremna na ekstremno bogatstvo. Očekivala sam divlje izobilje ali i izdašan bakšiš koji ću trpati ispod kecelje. Ali ništa, ništa nije moglo da me pripremi za taj katalog sumanutih zahteva koje smo članovi posade i ja dobijali skoro svakodnevno.Radila sam za ženu koja je bila opsednuta jagodama, ali ih je jela samo kada bi svaka semenka bila uklonjena pincetom. Svaka semenka, do poslednje. Jedan drugi vlasnih jahte mi je dao instrukciju da naručim jastoge avionom iz Bostona, po ceni od više hiljada evra, uprkos činjenici da smo se nalazili usred Sredozemnog mora, i luke su bukvalno bile krcate lokalnim ribarima koji su prodavali sveže ulovljene morske plodove.
Reklame
Reklame
Reklame
Ponekad su se zahtevi kretali od besmisleno specifičnih do jednostavno apsurdnih. Tara, tridesetpetogodišnja glavna stjuardesa, nikada neće zaboraviti dan kada je unuci jednog vlasnika omiljena bojica ispala u more. „Pala je u divlji fras, ali pošto smo se nalazili nasred okeana, pretpostavila sam da ne možemo ništa da preduzmemo“, kaže Tara.Ali vlasnik je insistirao da posada po hitnom postupku promeni kurs – što je rezervisano za situacije kada neko padne u more – i ronilac je poslat da pronađe dragocenu bojicu (nije je našao). „Bojica je vredela oko jednog centa“, dodaje ona.Tara je takođe radila na brodu na kome je na podu salona, glavnog životnog prostora na jahti, bilo iscrtano malo slovo „X“. „Vlasnica je tražila da u svakom trenutku stjuardesa stoji na slovu X, u njenom vidokrugu, i da bude spremna da je služi. Dala bi više nego diskretan signal da joj je stjuardesa potrebna, i ako bi stjuardesa propustila signal, nastala bi velika gužva“.
Posle nekoliko sezona na jahti, poliranje borovnica i peglanje novina može da ti postane normalno. Ali u karijeri svakoga ko radi na jahti dođe do trenutka da se nađe u situaciji da mora da uradi nešto toliko besmisleno da je prinuđen da se zamisli. Za Toma, dvadesetdvogodišnjeg malog od palube, taj trenutak je došao kada se suočio sa svežnjem mokrih para.„Shvatio sam koliko je moj život postao istinski apsurdan kada sam se našao u situaciji da fenom sušim svežanj novčanica od 500 evra“, kaže on. „Jedan od gostiju je skočio u vodu sa bar deset hiljada u džepu, i moj posao je bio da osušim te pare“.Članak je prvobitno objavljen na VICE AU.