FYI.

This story is over 5 years old.

Fotografija

Portreti čistog dečaštva

Pred novu izložbu, fotografkinja Rozi Mateson priča za i-D o inspiraciji za projekat Boys.

Prvobitno objavljeno na i-D.

Rozi Mateson intenzivno razmišlja o „Dečacima“. Ova mlada fotografkinja koja živi i radi na relaciji London-Brajton, stiče priznanja za svoje ulične portrete na kojima beleži mlada lica ova dva grada. Rozi se u svom novom projektu bavi konkretno muškim subjektima, konceptom dečaštva i razvojem muževnosti, kroz seriju iskrenih, otvorenih, ličnih portreta mladića sa svih strana sveta.

Reklame

Toliko smo navikli na prikaze žena kroz muški objektiv da ovaj obrt u dinamici fotografa i modela dođe kao interesantna promena.

Rozi je bila duboko posvećena projektu pod naslovom Boys još od 2015. kada je počela da beleži izraze i emocije mladih ljudi, ispituje način na koji oni sebe predstavljaju u svakodnevnom životu. „Projekat se bavi izrazima muškog identiteta u trenutku u kom društvo mlade ljude sve češće kulturno zapostavlja“, kaže Rozi za i-D. „U suštini, rad je posvećen ljudima koji ne shvataju koliko su posebni i zanimljivi, čija lica pričaju celu priču.“

Na svakoj slici se jasno vidi koliko je Rozi bliska sa svojim modelima i koliko poštuje svoj zanat; prikazana intimnost nikad ne deluje usiljeno. „U početku sam počela da snimam dečake zato što su bilo opušteniji“, priča Rozi o svojim modelima. „Dečacima je bitno da su kul, ne toliko da su atraktivni, što smanjuje pritisak kom je fotograf izložen. To omogućava formiranje zaista bliskog odnosa iz kog se rađa iskrena fotografija – što meni uvek i jeste cilj.“

Modele za ovu izložbu – Sloutai, Oisin Lorens, Eliot Džej Braun – Rozi je našla preko Instagrama, preko ulično kastinga, preko zajedničkih poznanika i slučajnih preporuka. „Samo par njih sam znala pre snimanja“, kaže ona za i-D. „Uglavnom su mi bili nepoznati. Meni je bitno da sa njima razvijem nekakvu vezu. To nije moguće sa baš svakim, ali sa većinom njih mislim da mi je uspelo. Naiđem na neke od njih po Londonu, a čujem se i sa onima iz inostranstva. Jako volim da ih ponovo snimam nešto kasnije, kad smo i ja i oni stariji, u drugim životnim situacijama.“

Reklame

Danas, posle tri duge godine rada na ovom projektu, Rozi ga priređuje u vidu svoje prve solo izložbe, u saradnji sa Creative Debuts. Doskora su njena dela uglavnom bila dostupna putem Instagrama. „Izuzetno je važno iskusiti umetnost uživo i setiti se da Instagram u stvari nije prava galerija”, objašnjava ona. „Umetnost uživo pruža pravi osećaj značaja, konzumira se na jedan dublji način. Jeda čekam da vidim slike u štampi, do sada sam ih uglavnom gledala kroz ekran kompjutera. Takođe se nadam da će izložba omogućiti ljudima da nešto osete dok ih gledaju, da će na taj način moći da izmene svoj doživljaj stereotipa muževnosti. Reklo bi se da ga većina ovih dečaka odbija.“

Izložene u Black and White Building u Šordiču su fotografije snimljene u rasponu od 2015. pa sve do pre par nedelja. Biće prikazan i prateći film „Dečaci – dokumentarac“, snimljen u Super8 formatu u režiji Kaža Džefriza, na temu savremenog maskuliniteta. Film postavlja pitanje da li je ova kategorija još uvek relevantna i bavi se pritiskom pod kojim se mladići nalaze u modernom društvu. Priče i misli širokog raspona mladih ljudi, kao i njihovi pogledi na svet, uzajamno se dopunjavaju sa fotografijama. „Nostalgičan je, intiman, kao stari porodični film, što je od suštinske važnosti pošto se bavi ličnim detaljima”, kaže Rozi.

Posebno je bitno to što izložba i film ispituju nova tumačenja „maskuliniteta“ u našem društvu, termina koji se sve fluidnije definiše. Rozi svojim modelima nudi priliku da sami projektuju svoj doživljaj svoje muževnosti. „Neki od dečaka koje smo snimali još uvek su pokušavali da odrede svoje mesto u svetu, pitali se koliko je OK da budu ženstveni a ipak muškarci. Duševno zdravlje i sposobnost da se sa drugim muškarcima na ovu temu razgovara još uvek su problematični, ali jasno je koliki problem predstavlja dobro poznat stav ‚ne plači – budi muško‘ i kolikom pritisku izlaže ov mladić. Svakako, danas je sve prihvatljivije da muškarci izraze svoje emocije i osećanja – ali mnogi se još uvek ustručavaju da ne bi delovali kao slabići.“

„Mislim da se krećemo u pravom smeru, ali daleko smo još od cilja“, dodaje Rozi. „Javna rasprava je počela, treba je nastaviti. Tako se i dolazi do promene.“